nadležnost, u objektivnom smislu djelokrug poslova određenoga suda ili drugoga tijela, u subjektivnom smislu pravo i dužnost određenoga suda ili drugoga tijela da postupa u određenoj pravnoj stvari ili da poduzme samo određenu radnju. U sudskim postupcima nadležnost je jedna od pozitivnih procesnih pretpostavki za odlučivanje o biti predmeta spora. Sud je dužan postupati u stvarima za koje je nadležan. Razlikuje se apsolutna od relativne nadležnosti. Pravila o relativnoj nadležnosti (nadležnost u užem smislu, kompetencija) razgraničuju djelokrug poslova u okviru domaćega sudbenoga sustava, te sadrže kriterije za utvrđivanje stvarne, funkcionalne i mjesne nadležnosti sudova. Nadležnost sudova utvrđuje se zakonom. Nadležnost se prosuđuje s obzirom na činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe sudu, ali po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti. Naknadne promjene okolnosti o kojima ovisi nadležnost u pravilu su bez važnosti. Ipak, one su mjerodavne ako su zbog njih naknadno postala nadležna hrvatska nesudska tijela, odnosno, iznimno, ako je postao stvarno nadležan sud druge vrste. Promjene zbog kojih je naknadno prestala međunarodna nadležnost hrvatskoga suda u pravilu su bez važnosti.
