struka(e): |

Nebraska [nəbræ'skə], savezna država u srednjem dijelu SAD-a; 200 334 km², 1 826 341 st. (2010). Pretežno ravan prerijski kraj u području Velikih nizina koji se od rijeke Missouri prema zapadu, u podnožju Stjenjaka (Rocky Mountains), izdiže do 1654 m. Klima je kontinentalna s hladnim zimama (i do –40 °C) i vrućim ljetima. U zapadnim dijelovima klima je suha (godišnje 480 do 600 mm oborina), pa se obradive površine natapaju. Na golemim površinama erozija je vrlo jaka (bad lands). Klimatski povoljniji istočni dio pripada agrarnoj jezgri SAD-a (Cornbelt). U proizvodnji kukuruza i soje te u stočarstvu (uzgoj goveda i svinja) Nebraska se ubraja u vodeće američke savezne države. U industriji prevladava preradba poljoprivrednih proizvoda; proizvodnja nafte i cementa, te elektrotehnička i strojograđevna industrija. Veći gradovi nalaze se na obali ili u blizini glavnih riječnih tokova (Missouri s pritokom Platte). Glavni je grad Lincoln, a najveći Omaha. – Prastanovnici jugozapadne Nebraske pripadali su paleoindijanskoj kulturi Folsom, iz VIII. tisućljeća pr. Kr. Od indijanskih skupina koje su na tlu Nebraske živjele u doba dolaska prvih bijelaca u XVI. st., najbrojnije su bile Oto, Omaha, Dakota, Paconee i Cheyenne. Prvi istraživač bijelac, koji je prodro u Nebrasku, vjerojatno je bio Španjolac Francisco Vásquez de Coronado. Onamo je stigao 1541. tragajući za zlatnim gradovima legendarnoga kraljevstva Quivira, za koje se vjerovalo da postoji na području današnje Nebraske. Španjolska vladavina završila je 1720. bitkom kraj Northcliffa u kojoj su Indijanci Pawnee, kao saveznici Francuza, svladali Španjolce pod zapovjedništvom Pedra de Villasure. Francuska vladavina nad današnjom Nebraskom prestala je 1803., kada su Sjedinjene Države od Napoleona I. Bonapartea otkupile cijelu francusku Louisianu. Već 1804. nepoznata područja Nebraske istraživala je ekspedicija M. Lewisa i W. Clarka. Postanak prvih naselja bijelaca vezan je uz trgovinu krznom, a prvo stalno naselje – Bellevue – osnovano je tek 1823. Nebraska je dugo bila samo prolazno područje prema zapadu, a u samostalan teritorij Nebraska je organizirana tek 1854., na osnovi Zakona Kansas-Nebraska (→ kansas-nebraska act), i obuhvaćala je današnje države Nebrasku, Wyoming, Colorado, Montanu te North i South Dakotu. To golemo područje protezalo se od Missourija do Stjenjaka, i od 40° N do kanadske granice. Kako je Zakonom Kansas-Nebraska bila ukinuta odredba iz 1820., kojom se zabranjivalo ropstvo u državama sjeverno od 36°30", ponovno su se razbuktali stari sporovi između zagovornika i protivnika ropstva. Usporedno s tim razvila se i borba između sjevernih i južnih država za prevlast u Nebraski, tako da je pogranični pojas Nebraske već prije Američkoga građanskog rata (1861–65) bio poprište stalnih sukoba Sjevera i Juga. Granice Nebraske revidirane su 1861., kada su od dijela njegovih zemalja uspostavljeni Teritoriji Dakota i Colorado, pa je tada Teritorij Nebraska bio uglavnom sveden na današnje granice. U razdoblju 1833–76. Indijanci Nebraske prepustili su svoje zemlje bijelcima, ali su se sporadične borbe ipak vodile do 1890. Prva ustavna konvencija održana je 1866., a već sljedeće godine Nebraska je postala 37. država SAD-a. Prekretnica u bržem naseljivanju stanovništva i u gospodarskoj preobrazbi zemlje nastupila je 1865., kada je započela gradnja pacifičke željeznice (Union Pacific Railroad).

Citiranje:

Nebraska. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/nebraska>.