struka(e):
ilustracija
NEUME

neume (grč. νεῦμα: mig, znak), naziv za znakove što su se od IX. do XIII. st. upotrebljavali za zapisivanje europske glazbe i koji su uz različita kasnija preoblikovanja tvorili temelje tzv. kvadratne koralne notacije. Svaka je europska regija imala svoj oblik neuma, a granična područja dviju regija rabila su kombinacije različitih tipova tzv. kontaktnih neuma. Rukopisni izvori pokazuju da se kvadratna koralna notacija razvila iz regionalnih neuma sjeverne i sr. Franačke, tj. područja oko Lyona, Rouena i Toursa. Temeljnomu značenju termina neuma često su pripisivane i druge konotacije, npr. melodijski stavak ili dah. U traktatima iz VII. i VIII. st. spominje se i riječ pneuma kao oznaka za melodiju. Premda termin neuma danas služi za označavanje notacijskoga znaka, isprva se često upotrebljavao kao oznaka za frazu ili zvučeću melodiju, poglavito onu bez riječi. Danas neuma označava: 1. sve znakove za reprodukciju glazbe prije uvođenja sustava notnoga pisma s crtovljem; 2. svaki pojedini znak; 3. određene skupine znakova složene od pojedinačnih znakova, poglavito za skupine od 2 do 5 tonova. Od XI. st. postalo je popularno sastavljati u glazbenim rukopisima popise neuma u didaktičkim tablicama. Svaka pojedinačna i složena neuma u tim je tablicama imala posebno ime, npr. punctum, virga, pes, clivis, scandicus, climacus, torculus, porrectus. S obzirom na regije u kojima su se neume kao srednjovjekovni notacijski znakovi razvile, razlikuju se: bizantske, metz-gotičke, njemačke (s posebnim tipom tzv. sanktgalenskih neuma), talijanske, akvitanske, bretonske, paleofranačke, engleske neume, itd.

Citiranje:

neume. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/neume>.