nužnost (latinski necessitas), kategorijalna odredba kojom se označava ono što ne može ne biti, odn. što ne može biti drugačije nego kako jest, tj. ono što ne može imati svoju kontradiktornu suprotnost. U tijeku razvoja ljudskoga znanja, osobito razvoja prirodnih znanosti, već u antičkoj filozofiji mitološki pojam nužnosti kao božanskog udesa zamijenjen je pojmom prirodne mehaničko-uzročne nužnosti. Pojmu nužnosti već je u antičkoj filozofiji suprotstavljen pojam slučajnosti (ne-nužnosti), koji u sebi uključuje mogućnost nebitka. Apsolutna (metafizička ili bezuvjetna) nužnost predstavlja jedinstvo bîti i bitka, koje počiva na apsolutnoj jednostavnosti i beskonačnosti. Relativna (uvjetovana) nužnost ovisi o nekoj pretpostavki, a fizička nužnost proistječe iz nekoga prirodnoga zakona. Moralna nužnost subjektivna je nužnost koja nastaje pod pretpostavkom slobodnih uzroka djelovanja, tj. kao nužnost odabiranja boljih i učinkovitijih načina djelovanja za postizanje određenih svrha, premda se ona u radikalnom smislu može promatrati i kao stanje neslobode. Logička nužnost proistječe iz nužnosti izvođenja konkluzije na temelju njezinih premisa.
