struka(e):

obilježivač (poznat i kao trejser, prema engl. tracer), tvar koja se dodaje ispitivanoj tvari ili se s njom povezuje, a nekim se svojstvom posebno ističe, tako da se njezina raspodjela ili lokalizacija može mjeriti, dok se u svem ostalom ponaša jednako kao i neobilježena tvar. Takva je npr. obojena ili fluorescirajuća tvar koja, unesena u neki vodotok, može poslužiti za mjerenje obujma, vremena strujanja i sl. Posebnu vrstu obilježivača tvore izotopni obilježivači. To su tvari koje ne remete ponašanje promatranoga sustava, jer su po kemijskim svojstvima identične ili vrlo slične ispitivanoj tvari, ali se od nje razlikuju po tome što u svojoj molekuli sadrže stabilne ili radioaktivne izotope, pa služe za markiranje. Nazočnost stabilnih izotopa lako se može, zbog njihove različite mase, pratiti s pomoću masene spektrometrije, pa takvi spojevi služe za određivanje strukture i reakcijskih mehanizama (najčešće oni s izotopom vodika deuterijem), a spojevi s izotopima ugljika (13C) i dušika (15N) omogućuju upoznavanje dinamike bioloških procesâ i metaboličkih puteva u čovječjem organizmu, biljkama i životinjama. Od velike su važnosti obilježivači s radioaktivnim izotopima (→ radionuklidi), bilo da su uneseni izvana ili stvoreni nuklearnim reakcijama in situ. Oni se mogu registrirati u vrlo malim količinama i nalaze veliku primjenu u znanosti, industriji, poljoprivredi, zaštiti okoliša, sudskoj medicini i dr., a njihova primjena u medicini temelj je nuklearne medicine. – Primjenu izotopnih obilježivača u kemiju je 1913. uveo G. Hevesy.

Citiranje:

obilježivač. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/obiljezivac>.