struka(e): pravo

općina, temeljna jedinica lokalne samouprave na području na kojem djeluje neki lokalni sustav upravljanja; lokalna zajednica u kojoj se ostvaruje izravna aktivnost i povezanost ljudi radi zadovoljavanja potreba i interesa na osnovi prostorne bliskosti.

U suvremenim političkim sustavima lokalne su jedinice supsustavi državnog upravljanja, bilo kao politička protuteža državnom središtu ili kao njegov instrument. Nakon urbanizacije prestaju postojati lokalne zajednice kao totalne zajednice te poprimaju oblik organizacije za obavljanje komunalnih poslova. Danas sve demokratske zemlje u svojoj upravnoj strukturi imaju lokalne jedinice.

U Hrvatskoj, koju povijesno odlikuje trostupanjski ustroj (županije, kotari, općine), već u XIII. st. svako je selo bilo općina, što potvrđuju srednjovjekovni statuti (Vinodolski, Vrbnički, Korčulanski, Poljički i dr.). Zakonom ob uređenju občinah i trgovištah koja ne imadu uređenog magistrata (1871) u Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije bila je uređena obveza mjesta i sela koja nisu kadra izvršavati nadležnosti i ispunjavati dužnosti općine da se spoje u jednu općinu. Tada se broj općina smanjio od 409 na 376, a povećao se 1881. na 561 ukinućem vojnih krajina. Posebnost teritorijalnog ustrojstva Istre i Dalmacije pod vlašću Venecije bila je samouprava gradova-komuna. Za vrijeme II. svjetskog rata osnovani su narodnooslobodilački odbori (seoski, općinski i gradski). Zakon o političko-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske (1947) ne poznaje općine, nego samo 2278 mjesnih narodnih odbora; Zakonom iz 1949. utvrđeno je 2338 općina; 1952. god. 637; 1955. god. 299, a 1962. Hrvatska je imala 194 općine. Broj je općina varirao, ovisno o prevladavanju argumenata za centralizaciju odnosno decentralizaciju državne vlasti. Od 1963. općina je bila samoupravna i osnovna društveno-politička zajednica, zasnovana na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi. U općini su se ostvarivale funkcije vlasti, neposredno izvršavali zakoni i upravljalo značajnim dijelom društvenih poslova. Bilo je to doba komunalnoga sustava s monotipnim ustrojem općine.

U RH prema Ustavu od 1990. i Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi iz 2001. jedinice lokalne samouprave mogu biti općina i grad, a obično se osnivaju za područje više naseljenih mjesta koja čine prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu i povezana su zajedničkim interesima stanovništva, s tim što se gradom može utvrditi mjesto s više od 10 000 stanovnika ili manje ako za to postoje posebni povijesni, gospodarski ili geoprometni razlozi. Hrvatska ima 555 jedinica lokalne samouprave, 428 općina i 127 gradova (bez Grada Zagreba). Pri svakoj promjeni granica općine i grada mora se tražiti mišljenje stanovnika toga područja. Općina ima svoj statut i pravna je osoba. Obavlja poslove iz lokalnoga djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove uređenja naselja i stanovanja, prostornog i urbanističkoga planiranja, komunalnih djelatnosti, brige o djeci, socijalne skrbi, primarne zdravstvene zaštite, odgoja i osnovnog obrazovanja, kulture, tjelesne kulture i športa, zaštite potrošača, zaštite i unaprjeđenja prirodnoga okoliša, protupožarne i civilne zaštite. Poslovi lokalnoga djelokruga uređuju se zakonom, pri čem se mora voditi računa o širini i naravi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.

Tijela su općine u RH: općinsko vijeće, načelnik i općinsko poglavarstvo. Općinsko vijeće predstavničko je tijelo. Broj članova vijeća ovisi o broju stanovnika. Vijeće donosi statut, odluke i druge opće akte kojima se uređuju pitanja iz samoupravnoga djelokruga; bira i razrješava općinskoga načelnika te članove poglavarstva; osniva i bira članove radnih tijela vijeća te imenuje i razrješava druge osobe određene zakonom, drugim propisom ili statutom; uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela; osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih, društvenih, komunalnih i drugih djelatnosti važnih za općinu. Izvršna su općinska tijela općinski načelnik i općinsko poglavarstvo. Općine do 3000 stanovnika nemaju poglavarstvo, a dužnosti poglavarstva obavlja općinsko vijeće. Općine od 3001 do 10 000 stanovnika mogu imati (što se utvrđuje statutom), a općine s više od 10 001 stanovnika imaju poglavarstvo. Radi ostvarivanja zajedničkih interesa općine (gradovi i županije) međusobno surađuju na unaprjeđenju gospodarskoga i društvenoga razvoja svojih zajednica. Općine mogu osnivati svoje udruge radi promicanja i ostvarivanja zajedničkih interesa. Mogu surađivati s jedinicama iste razine lokalne i regionalne samouprave drugih država. Odlukom općinskoga vijeća, u skladu s općinskim statutom, pojedini poslovi iz samoupravnoga djelokruga mogu se prenijeti na županiju, odnosno na mjesnu samoupravu. Općinsko vijeće može tražiti od županijske skupštine da joj, uz suglasnost nadležnoga središnjeg tijela državne uprave, povjeri obavljanje određenih poslova iz samoupravnoga djelokruga županije na njezinu području, ako može osigurati dovoljno prihoda za njihovo obavljanje. Građani mogu izravno sudjelovati u odlučivanju o lokalnim poslovima putem referenduma i mjesnoga zbora građana.

Citiranje:

općina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/opcina>.