ordinarij (prema lat. ordinarius: redovit).
1. U Katoličkoj crkvi, naziv za redovitu crkvenu vlast i službu. Isprva je imao značenje »redoviti«, nasuprot »delegirani«, označavajući stalnost neke službe. Od XIII. st. označava sve one koji imaju punu jurisdikciju u nekom području. Postoje mjesni ordinariji: papa za cijelu Crkvu, zatim oni koji predsjedaju mjesnoj Crkvi, bilo stalno (biskup, prelat, opat, apostolski namjesnik i prefekt, trajni apostolski administrator) ili privremeno (apostolski i dijecezanski administrator, apostolski provikar i proprefekt), ili obavljaju koju drugu izvršnu vlast (generalni i biskupski vikar), te osobni ordinariji: viši redovnički poglavari, vojni vikari i prelati osobnih prelatura.
2. U katoličkoj liturgiji, središnji nepromjenljivi dio časoslova; nekoć naziv za nepromjenljivi dio Rimskoga misala (Gospodine smiluj se, Slava, Vjerujem, Svet, Jaganče Božji).
