panegirik (lat. panegyricus < grč. πανηγυριϰός, prema πανήγυρισ: skupština cijeloga naroda), pisani ili usmeni javni govor u čast neke značajne osobe, predmeta ili događaja. Panegirici su se držali u sklopu velikih narodnih svečanosti slaveći prisutnu publiku, moć grčkih gradova ili junačke pothvate predaka. Panegiriku je blizak veći dio usmenoga pjesništva, ali i neki podžanrovi, primjerice epinikij, enkomij i epitalamij. Danas se smatra da se razvio iz eulogija, tj. govora u čast mrtvih. U Grčkoj se panegirik promatrao u prvom redu u kontekstu retorike, a njegova su pravila opisana u djelima Menandra i Hermogena. Najpoznatiji su primjeri Izokratov Panegirik i Panegirik Plinija Mlađeg o Trajanu. – Izrazom panegirik označuje se i pretjerana, nekritička pohvala.