pauperizacija (engleski pauperization, francuski paupérisation, prema latinskom pauper: siromašan), masovno osiromašenje stanovništva, odn. velikih društvenih skupina. Najčešće pogađa radništvo, seljaštvo i srednje slojeve društva, koji zbog raspada tradicionalnih oblika ekon. života i akumulacije društv. bogatstva kod male društv. elite gube svoj ekon. položaj. Izražava se i kao oštra diferencijacija društva po bogatstvu te slabljenje solidarnosti i društv. kohezije. Praćena je visokom nezaposlenošću i nesigurnim uvjetima rada, te oštrom konkurencijom za svaki posao, zbog čega su siromašni slojevi stanovništva prisiljeni prihvaćati i najteže uvjete rada i zarade, koje diktiraju poslodavci. Ti su procesi posebno izraženi u gospodarski nerazvijenim zemljama, u kojima i više od 50% ukupnoga stanovništva živi ispod granice siromaštva. Konkurencija i tehnol. napredak i u najrazvijenijim zemljama dovode znatan dio stanovništva na granicu egzistencije, dok pozitivne efekte rasta proizvodnosti rada i rasta blagostanja prisvaja bogata manjina u obliku visokih profita. – Povijesno, pauperi su osobe koje žive u stanju bijede i krajnje egzistencijalne ugroženosti te koje nisu u mogućnosti osigurati ni minimum sredstava za život bez vanj. pomoći. Oni su znatan dio svojega života ovisni o milostinji ili o javnoj (državnoj) pomoći. U tom se smislu pojam pauperizma razlikuje od pojma siromaštva, jer sve siromašne osobe nisu ujedno i korisnici državne ili nedržavne pomoći. U sr. vijeku skitnice i prosjaci činili su dvije najbrojnije skupine siromaha. Borba protiv pauperizma često se svodila na sprječavanje skitničenja i prosjačenja, što je posebice bilo karakteristično za Veliku Britaniju u doba vladavine tzv. zakona za siromašne (Poor Laws) između XVI. i XIX. st. Radno sposobni siromasi morali su raditi u radnim ili popravnim domovima kako bi dobili pomoć, dok su starima, nemoćnima i bolesnima bili namijenjeni drugačiji oblici institucionalne ili izvaninstitucionalne pomoći. Smatralo se da je siromaštvo posljedica lijenosti siromašnih, a ne ograničenih mogućnosti zapošljavanja. Dok su u sr. vijeku siromašni imali svoje mjesto u kršć. društvu, siromaštvo se u industr. društvu shvaća kao prijetnja društv. poretku. Industrijalizacija je apsorbirala ruralne migrante, koji su činili znatan dio siromašnih u ranijem razdoblju. Stapanjem radnika i siromašnih u jedinstvenu klasu, pauperizacija poprima masovne razmjere. Problemi siromaštva i pauperizacije ostali su tijesno povezani s »radničkim pitanjem« sve do druge pol. XX. st. Ponovno »otkriće« siromaštva u modernim industr. društvima tijekom 1960-ih bilo je manje rezultat stvarnog osiromašivanja, a više povećane osjetljivosti na soc. nejednakosti i dohodovne razlike.
