plebs (lat.: puk), u antičkom Rimu naziv za građane prvotno bez političkih prava (sva su prava bila u rukama plemića, patricija). Pripadnici plebsa, plebejci, nisu imali pravo natjecati se za magistrature (ius honorum) ni pravo sklapati valjani brak s osobom patricijskoga roda (ius connubii). Bili su ekonomski slabi, jer su patriciji posjedovali najveći dio zemlje. Bavili su se sitnim poljodjelstvom, obrtom i trgovinom. Upornom borbom, koja je trajala niz stoljeća, plebejci su početkom III. st. pr. Kr. u političkim pravima bili izjednačeni s patricijima.