pluskvamperfekt (njem. Plusquamperfekt < kasnolat. plusquamperfectum, kalk prema grč. ὑπερσυντελιϰός [χρόνος]: prethodnoprošlo [vrijeme]), podsustav ličnih glagolskih oblika za prošlo vrijeme u nekim starim indoeuropskim i u klas. jezicima (u latinskom i grčkom u aktivu sintetički oblici, od osnove perfekta) te u romanskim, germanskim i nekim slav. jezicima. Već prema jezicima, takvi oblici znače ili davno minulu, dovršenu (npr. Nakon duga puta bijah se jako umorio), prošlu glagolsku radnju, ili pak prošlu radnju koja se dogodila prije neke druge prošle radnje (npr. franc. Quand il avait bu, il n’était plus maître de lui: Kada /Pošto/ je bio popio, više nije vladao sobom; lat. Interrogavi /ili Interrogabam/ quid scripsisses: Zapitao sam /ili Pitah/ što si bio napisao); ova druga vrijednost redovito dolazi u jezicima koji poznaju slaganje vremena.
