poduzeće, organizirana gospodarska cjelina preko koje posluje njezin nositelj. Čine je objektivni, subjektivni i ustrojbeni sastojci. Objektivni su sastojci sredstva rada (prostorije, oprema, sirovine, prava industrijskoga vlasništva i drugo). Subjektivni je sastojak u onom što pokreće djelovanje spomenutim sredstvima (stvaralačke ideje, nastojanja i umijeće da se poduzetničke ideje provedu), ogleda se u poslovnim predviđanjima i određivanju postupaka potrebnih za ostvarenje poslovnih zamisli te zapošljavanju za to pogodnih osoba. Za to je bitna inventivnost, bez koje nema uspjeloga poslovanja. Ustrojbeni se sastojak odnosi na određivanje načina kako će se spojiti rad i sredstva i usmjeriti ih prema ostvarenju poslovnih zamisli. Gospodarski, poduzeće je organizacija kojoj je cilj da na tržištu, uz naplatu, nudi svoje gospodarske činidbe, kao što su proizvodnja i prodaja (preprodaja) robe, kupnja robe, kupnja ili prodaja nekretnina, davanje kredita, pružanje usluga svih vrsta. Poduzeće može imati odjele, pogone, podružnice, preko nositelja može se povezivati u koncerne, spajati, pripajati, dijeliti. S pravnoga gledišta poduzeće je organizirana pravna cjelina preko koje nositelj djeluje na tržištu. Riječ je o zajednici imovine i osoba, spoju kapitala i rada pod jedinstvenim vodstvom, usmjerenoj na ostvarenje gospodarskih ciljeva te jedinstvenomu istupanju na tržištu, s tim da imovina pripada nositelju poduzeća. Poduzeće je podređeno nositelju i pripada mu, bez njega ono ne može postojati ni poslovati. Nositelj nije vlasnik poduzeća, jer poduzeće ne može biti predmetom vlasništva, ali je vlasnik svih stvari koje ga čine, ovlaštenik ograničenih stvarnih prava nad stvarima, imatelj vrijednosnih papira, bankovnih računa, pa mu pripada novac koji je na njima, na njega glase dozvole i odobrenja za obavljanje djelatnosti, on se upisuje u sudski i ostale registre, izrađuje i prihvaća financijska izvješća i dr. Kako poduzeće nema pravnu osobnost, u pravne odnose ulazi njegov nositelj. Samo on može biti poslodavac, prodavatelj, kupac, vlasnik, vjerovnik, dužnik, može pasti pod stečaj, može ga se tužiti na sudu i on na sudu može ustati s tužbom. Nositelj poduzeća može biti fizička i pravna osoba. Nositelj poduzeća uživa pravnu zaštitu, npr. može se koristiti pravnim sredstvima za zaštitu stvarnih prava (vlasništva, služnosti, prava iz stvarnoga tereta, prava građenja, založnoga prava); uživa i posjedovnu zaštitu, može tražiti upise u zemljišne knjige; uživa i zaštitu slobodnoga tržišnoga natjecanja korištenjem pravnih sredstava koja u tu svrhu pruža pravni poredak; nositelju pripadaju i propisana sredstva za zaštitu prava industrijskoga vlasništva, tvrtke, za zaštitu prava iz ugovornih i izvanugovornih odnosa (primjerice s naslova odgovornosti za štetu). Kao što nositelj uživa zaštitu, tako se i pravni zahvati u svezi s djelovanjem poduzeća poduzimaju protiv nositelja. Pri poslovanju dolazi do stalnih promjena: nositelj stječe i prenosi prava, preuzima obveze, otuđuje i stječe stvari, opterećuje ih i dr. Stoga se vrijednost poduzeća ne utvrđuje zbrajanjem vrijednosti stvari koje se u njemu nalaze i pripadaju njegovu nositelju, nego se mora uzeti u obzir sve ono što čini poduzeće u vrijeme određenja njegove vrijednosti. Metodom statičke procjene procjenjuje se vrijednost onoga što poduzeće ima, uzevši u obzir i obveze koje ga opterećuju. Dinamičkom procjenom ocjenjuje se vrijednost poduzeća koje nastavlja djelovati i procjenjuje se koliko se može očekivati da će pridonijeti svojemu nositelju (dobit, druge koristi); uzimaju se u obzir ugled poduzeća, položaj na tržištu, klijentela, poslovna očekivanja. Primjenom tih metoda dobivaju se različite vrijednosti. Prema prvoj procjeni pristupa se kao da se poduzeće likvidira, a prema drugoj kao da nastavlja s poslovanjem.
Nositelj može raspolagati poduzećem, ali to ne čini upisom u sudski registar, jer poduzeće nije pravna osoba. U taj se registar iznimno upisuju ugovori o raspolaganju poduzećem, ako je riječ o poduzetničkim ugovorima. Prijenos poduzeća pojedinačnim sljedništvom (singularnom sukcesijom) moguć je prodajom, darovanjem i zamjenom kao trajnim prijenosom, stjecanjem svih, odn. gotovo svih udjela u trgovačkom društvu nositelju poduzeća, unosom poduzeća kao uloga u društvo, zakupom kao prijenosom na određeno vrijeme, davanjem plodouživanja nad poduzećem (koje može biti trajno ili na određeno vrijeme) i davanjem poduzeća povjereniku. Kompleksnost predmeta prijenosa zahtijeva sklapanje nekoliko ugovora ili jednoga s brojnim prilozima, u kojima se za svaki dio onoga što se prenosi moraju poštovati pravila propisana za odgovarajući tip ugovora kojim se to čini (prodaja stvari ili prijenos ograničenoga stvarnoga prava na njoj, ustup tražbina, prijenos vrijednosnih papira, ustupanje ugovora, prijenos prava industrijskoga vlasništva, prijenos obveza). Do prijenosa sveopćim sljedništvom (univerzalnom sukcesijom) dolazi nasljeđivanjem (ako je njegov nositelj fizička osoba), pripajanjem, spajanjem i podjelom njegova nositelja, prijenosom cijele imovine.
