poganstvo (kasnolat. paganismus, od klas. lat. paganus: seoski), u kršćanstvu, naziv za antičke politeističke religije; u širem smislu sve nemonoteističke religije. U ranokršćanskoj grčkoj terminologiji (kao prijevod hebr. riječi pluralna oblika gojim: drugi narodi, nežidovi) upotrebljavao se za pripadnike politeističkih religija naziv ἔϑνη (plemena) ili ἐϑνιϰοί (pripadnici plemena), a u latinskoj riječi istoga značenja gentes ili gentiles, katkad nationes. U IV. st., kada je kršćanstvo već postalo najbrojnija religija u religijskom mozaiku grčko-rimskoga svijeta, javio se za nekršćanske religije latinski naziv paganismus. A kako je konzervativno seosko stanovništvo dulje nego gradsko zadržalo staru politeističku vjeru i svoje domaće svetkovine (tzv. paganalia), naziv poganstvo postao je sinonim za biblijsko gentes i nationes, tj. za one koji nisu prihvatili »pravu«, kršćansku vjeru. Tako se npr. Neretvanska oblast u IX. st. nazivala Pagania, jer su Neretvani relativno kasno, nakon ostalih Hrvata, prešli na kršćanstvo. Naziv poganstvo poslije se proširio i na sveukupnu antičku religijsko-filozofsku baštinu. U tom se smislu o velikim grčkim filozofima, osobito o Sokratu, Platonu i Aristotelu, govorilo kao o plemenitim poganima. – U novije doba poganstvo se veže uz dekristijanizaciju zapadnoga svijeta, vjerski indiferentizam i prodor panteističkih sastavnica u nekoć kršćanske zemlje i narode, tzv. novo poganstvo.
