pojam.
1. U lingvistici, misaoni koncept do kojega se dolazi apstrakcijom, a s pomoću kojega se predmeti ili odnosi među stvarima klasificiraju na temelju određenih svojstava ili odnosa; on odgovara simboličkoj predodžbi verbalne naravi, koja ima opće značenje i odgovara cijelomu nizu konkretnih predmeta koji posjeduju zajednička svojstva. To je dakle kognitivni element koji proizlazi iz obradbe informacija. Može se definirati kao veličina koja se može opisati, po obuhvatnosti, pobrajanjem predmeta ili pojava što pod tu veličinu potpadaju ili, po sadržaju, opisom specifičnih razlikovnih svojstava i oznaka dotičnih predmeta i pojava. Pojmovi se izražavaju riječima (riječi su njihovo materijalno ruho, pa trpe promjene istodobno s promjenama u povijesti i u društvu), ali ne treba izjednačivati pojam sa značenjem riječi. Pojednostavnjujući stvari, može se reći da sinonimi predstavljaju isti pojam, pa bi bilo isto reći »subota«, »predzadnji dan u tjednu«, franc. »samedi«, engl. »Saturday« ili njem. »Sonnenabend, Samstag«.
2. U logici, najjednostavniji oblik mišljenja, misaoni, duhovno-apstraktni prikaz bîti ili nekoga bitnoga svojstva. Pojmom se predmet zahvaća s obzirom na to »što« on jest, a da se ništa ne iskazuje o njem. Razlikuju se pojam kao duhovni akt, pojam kao sadržaj mišljenja i predmet pojma. Pojam kao duhovni akt čisto je duhovan, no ipak je u svojem nastanku barem posredno ovisan o osjetilnim predodžbama. Kao sadržaj mišljenja on je i sam predmet mišljenja, dakako mišljen u svojoj idealnosti. Predmet pojma jest ono što nije on sam, predmet koji je ili materijalni ili formalni objekt poimanja. Dok materijalni objekt podrazumijeva npr. neko konkretno biće u njegovoj cjelovitosti, formalni objekt obuhvaća pojedinačna obilježja ili ukupnost obilježja koja su obuhvaćena tim pojmom. Velik broj pojmova nastaje misaonim operacijama kao što su analiza i sinteza, apstrakcija i generalizacija. Prema nekim logičkim teorijama pojam i nije drugo do »znanstvenom analizom dobiven element logičkoga suda«. Psihologisti i I. Kant smatraju da je pojam opća predodžba o onom što je zajedničko većemu broju predmeta. Na višim stupnjevima apstraktnoga mišljenja stvaraju se pojmovi o objektima koji se nisu mogli zamijetiti osjetilima i o kojima se čak i ne zna postoje li realno. U takvim slučajevima praktično iskustvo naknadno potvrđuje prikladnost danoga pojma. Najviši su rodni pojmovi kategorije. – Svaki pojam ima svoj opseg i sadržaj. Opseg je skup svih pojedinačnih objekata na koje se može primijeniti jezični izraz pojma – naziv ili termin. Sadržaj je skup svih bitnih karakteristika tih objekata.
U suvremenoj logici kritizira se shvaćanje pojma kao misaonog entiteta koji prebiva negdje u ljudskoj svijesti (analogno Descartesovoj res cogitans), te se pojam pretežno shvaća kao misaona dispozicija ili čak kao skup pravila za upotrebu jednoga jezičnoga simbola. Matematički logičari upotrebljavaju termin pojam u smislu proporcionalne funkcije uopće ili u smislu posebno monadičke propozicionalne funkcije. Prema novijim logičkim teorijama, pojmovi nastaju od nekih riječi, predikata, i to logičkom operacijom apstrakcije (P. Lorenzen). Te se riječi pripisuju ili odriču određenim predmetima (prediciranje), one ga zastupaju u nekom stavu, ali tako da neki naziv za predmet ima funkciju njegova značenja (G. Frege) pa se analiza pojma pretvara u analizu značenja riječi (E. Husserl).
3. U psihologiji, mentalna reprezentacija, ideja ili misao koja odgovara specifičnomu entitetu ili klasi entiteta ili određenim ili prototipnim svojstvima entiteta ili klase. Pojmovi su gradbeni materijal misli i mišljenja. U imaginaciji i kreativnosti pojmovi mogu reprezentirati objekte, događaje, aktivnosti i ideje koji nikada nisu postojali. Mišljenje je manipulacija odnosa među pojmovima pa se psihologija osobito bavi pojmovima u sklopu promatranja procesa mišljenja, ali i drugih psih. procesa, npr. učenja. Posebno se bavi proučavanjem formiranja pojmova tijekom dječjega razvoja u sklopu kognitivnoga razvoja. U razvojnoj je psihologiji ustanovljeno da se pojmovi kod djece javljaju tek kada počinju govoriti. Razlog je u tomu što se pojmovi u mišljenju prožimaju s riječima koje su oblik njihova postojanja. Ako djeca zaostaju u govornom razvoju, zaostajat će i u razvoju svojega mišljenja.
