struka(e):

postglosatori ili komentatori (post- + glosatori; kasnolatinski commentator: tumač), srednjovjekovni pravnici koji su, nakon glosatora, u razdoblju od XIII. do XV. st., nastavili sustavno proučavati rim. pravo. Izraz postglosatori potječe iz doba kada ih se pogrješno promatralo kao epigone skromne kreativnosti; danas se češće nazivaju komentatorima, čime se naglašava njihov napor u izradbi cjelovitijih i sustavnijih komentara pravnih instituta. Osobitu su pozornost obraćali pravnoj praksi i statutarnomu pravu, te sami djelovali kao pravnici i davali pravne savjete o pojedinim pitanjima (consilia). Uz rim. pravo, temeljito su se bavili kanonskim pravom, čime su zaslužni za oblikovanje ius commune, koje je obilježilo eur. pravnu povijest sve do početka XIX. st. U njihovim naučavanjima i napisima nalaze se korijeni disciplina trgovačkog i međunar. privatnoga prava, a zaslužni su i za oblikovanje mnogih instituta kaznenoga (materijalnog i procesnoga) prava. Najvažniji su postglosatori pravnici orleanske škole: Jacques de Révigny, Pierre de Belleperche i dr., a u Italiji Cino da Pistoia, Bartolus de Saxoferrato, Baldus de Ubaldis, Albertus Gandinus, Albericus de Rosate, Bartholomaeus Salicetus, Paulus de Castro i dr.

Citiranje:

postglosatori. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/postglosatori>.