potreba, u psihologiji, a) fiziološka stanja organizma, posljedica poremećene unutarnje ravnoteže, koja se na doživljajnoj razini najčešće očituje kao stanja povećane pobuđenosti i nastojanja da se neravnoteža ukloni (npr. potreba za vodom, hranom, kisikom), b) u širem značenju, sve unutarnje pobude koje zajedno s vanjskim poticajima usmjeravaju ljudsko ponašanje. Najčešće se razlikuju: primarne (biološke potrebe) i sekundarne (stečene ili socijalne potrebe). Biološke potrebe temelje se na nasljeđu i njihovo je zadovoljavanje nužno za održavanje života jedinke ili vrste. Stečene su potrebe naučene i ponajviše određene sociokulturnim okruženjem u kojem pojedinac živi (npr. potreba za postignućem, potreba za društvom drugih ljudi).