prašuma, prirodna šuma razvijena bez znatnijega čovjekova utjecaja. Prašumom se ne smatra jedna sastojina nego sveukupni kompleks kojega su stanište, vegetacija i mješavina drveća, odn. bioraznolikost, podložni prirodnim ekološkim čimbenicima. Najtipičnije prašume nalaze se na području džunglâ tropskih kišnih područja (sr. Azija, područje Amazone), bogatije po broju biljnih vrsta od prašuma umjerenih i hladnih područja (Kanada, Sibir), koje se ponegdje sastoje samo od jedne vrste. U Europi su prašumski oblici rijetki pa su to danas rezervati prirode ili dijelovi nacionalnih parkova. Iako u Hrvatskoj postoje velika područja prirodnih šuma (95% od ukupne površine šuma), broj pravih prašuma sveden je na nekoliko: Čorkova uvala (bukovo-jelova šuma, 80 ha), Devčića tavani (bukovo-jelova šuma, 105 ha), Muški bunar (gorska bukova šuma i šuma hrasta kitnjaka s bukvom, 42 ha), Plješivička uvala (bukovo-jelova šuma sa smrekom, 153 ha), Prašnik (poplavna šuma hrasta lužnjaka, 53 ha), Ramino korito (primorska bukova šuma, 234 ha).
