prekršaj, vrsta kažnjivoga djela koje se razlikuje od kaznenoga djela, iako je kriterij razlikovanja u doktrini još prijeporan. U kaznenopravnoj literaturi prevladavaju ipak kvantitativne teorije, prema kojima razlike ne pogađaju bit pojedinih kažnjivih ponašanja, nego se svode na stupanj njihove težine i težinu društv. osude koja ih prati, pa ovisi o ocjeni zakonodavca hoće li neko ponašanje propisati kao kazneno djelo ili kao prekršaj. Prijeporno je i pripadaju li prekršaji kaznenomu ili upravnomu pravu, i to njegovu dijelu koji se u nekim pravnim sustavima naziva upravno kazneno pravo. Prekršaj kao vrstu kažnjive radnje valja razlikovati od prekršaja kao vrste kaznenoga djela u sustavima koji, po uzoru na francuski Code pénal iz 1810., predviđaju trodiobu kaznenih djela na zločine, prijestupe i prekršaje (franc. crimes, délits, contraventions). Sukladno stajalištima Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu te zakonodavstvu niza eur. država, RH osnovala je 1995. prekršajne sudove kao dio sudbene vlasti umjesto dotadašnjih sudaca za prekršaje, koji se nisu mogli smatrati neovisnim i nepristranim sudom. Zakon o prekršajima RH iz 2002. sadrži odredbe o pretpostavkama kažnjivosti i sankcijama te procesne odredbe. U dijelu kojim se uređuju pretpostavke kažnjivosti Zakon se u mnogome oslanja na odgovarajuće odredbe Kaznenoga zakona. Prekršajne su sankcije kazne (novčana kazna i kazna zatvora), globa, mjere upozorenja, zaštitne te odgojne mjere. Kazna zatvora može se propisati od najmanje 3 do najviše 30 dana, a iznimno za najteže oblike prekršaja do 60 dana, a može ju izreći samo prekršajni sud. Ostale sankcije mogu izricati i upravna tijela (npr. carinarnice, devizni inspektorati), ali samo u prvome stupnju, jer žalbe protiv rješenja o prekršaju uvijek rješavaju prekršajni sudovi; time se osigurava nadzor sudbene vlasti nad upravnom. Prekršaji i prekršajne sankcije moraju biti propisani zakonom ili na propisu utemeljenu na zakonu. Opisi pojedinih prekršaja i propisane sankcije postoje u mnogim zakonima i drugim propisima koji uređuju raznolika područja (gosp. djelatnost, financ. poslovanje, devizni i carinski sustav, zaštita prirode i okoliša, zaštita javnoga reda, sigurnost javnoga prometa i dr.). Zakon o prekršajima propisao je prekršajni postupak sličan kaznenomu postupku. U postupku postoji i skraćeni oblik odlučivanja u obliku prekršajnoga naloga. Prekršajni nalog u pravilu izdaje tijelo koje je ovlašteno podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnoga postupka ili sam sud ili upravno tijelo pred kojim se vodi postupak. Okrivljenik koji nije suglasan s prekršajnim nalogom može podnijeti prigovor i time pokrenuti redovito vođenje postupka.
