prospekcija (prema engl. prospect: tražiti rudu), prikupljanje informacija na terenu koje služe za utvrđivanje geološke građe terena i pronalaženje novih ležišta mineralnih sirovina. Klasična geološko-rudarska prospekcija provodi se i radi utvrđivanja strukturnogeoloških, hidrogeoloških i inženjersko-geoloških osobitosti terena. Prospekcijske metode mogu biti geološke (metode odlomaka i valutica ruda i stijena ili ispiranja nanosa), geokemijske (litogeokemijske, metalometrijske, hidrogeokemijske, biogeokemijske), geofizičke (geomagnetske, geoelektrične, gravitacijske, seizmičke) i specijalne (botaničke, biološke, ispitivanje rasporeda i koncentracije plinova, luminiscencija).
Prospektori se na terenu služe iskustvom u prepoznavanju pokazatelja postojanja neke mineralne sirovine. Tako npr. crvena, smeđa ili žuta boja limonitiziranih izlužina na izdancima pokazuje općenito postojanje sulfidnih minerala, zelena i plava prisutnost minerala bakra, a crna mangana. Zaobljeni i brazdasti oblici izdanaka mogu se dovesti u vezu s postojanjem kremenih žila i silifikaciranih minerala nastalih tijekom oksidacije rudnoga tijela. Oksidirani i izgoreni izdanci ugljena indikator su ležišta ugljena. Uzimanje uzoraka iz bušotina, okana i raskopa omogućuje utvrđivanje mineralnoga sastava ispod površine (rudarski istražni radovi). Odvajanjem teških minerala iz nanosa, istraživanjem fizičkih fenomena, mineraloškom, kemijskom i geokemijskom analizom te analizom slika terena snimljenih iz zraka također se dolazi do korisnih informacija o mogućem ležištu neke mineralne sirovine.