struka(e):
ilustracija
PUŽEVI, unutrašnja građa – 1. jezični mišić, 2. trenica ili radula, 3. ticala, 4. oko, 5. moždani ganglij, 6. žlijezda slinovnica, 7. »pluća«, 8. kućica, 9. izmetni organ, 10. srce, 11. gonda, 12. jetra, 13. crijevo, 14. utrobni ganglij, 15. stopalo, 16. uvlačni mišić, 17. plašteni ganglij, 18. stopalni ganglij

puževi (Gastropoda), najbrojniji i najrašireniji razred mekušaca (Mollusca). U odraslih je tijelo asimetrično (ličinke morskih puževa simetrične su), mekano i bez unutrašnjega potpornja, a izvana zaštićeno spiralno zavijenom kućicom koja je u mnogih puževa različito obojena, prošarana i urešena naborima i bodljama. Tijelo se sastoji od glave, stopala i plašta. Na glavi su usta i jedan ili dva para ticala. Prednji, kraći par služi za opip, a na drugom su paru oči. Za drobljenje hrane služi im nazubljen jezik s tvrdim rožnatim zubima, tzv. trenica ili radula. Trbušna mišićna izraslina, tzv. stopalo, služi za prihvaćanje za podlogu, za puzanje ili plivanje (u vodenih oblika). Plašt je kožni nabor koji djelomično ili sasvim omata tijelo. Njegova vanj. površina izlučuje ljušturu ili kućicu. Kućica je u većine vrsta savijena udesno, rjeđe je zakržljala ili je uopće nema. Mnoge vrste puževa, os. morske, imaju rožnati poklopac (operculum), koji im služi za zatvaranje ulaza kućice. Većina puževa diše škrgama, manji broj plućima, a neki dišu kožom. Probavni organi puževa prilično su jednostavni; probavljenu hranu apsorbira jetra u kojoj se ujedno nalazi pričuva masti i glikogena. Živčevlje puževa dobro je razvijeno. Pretežito su dvospolci. Razmnožavaju se jajima iz kojih se u kopnenih razvijaju potpuno oblikovani pužići, a iz jaja morskih puževa izlazi ličinka koja se preobražava u odraslu životinju. Neke vrste puževa kote žive mlade.

Puževi nastanjuju sva klimatska područja, sva mora i kopnene površine, slatke vode i podzemne špilje. Većinom su biljožderi, rjeđe grabežljivci, a ima i otrovnih. Neki su prijelazni domaćini patogenih metilja, nametnika na čovjeku i domaćim životinjama. Do sada je poznato više od 105 000 vrsta, koje se prema položaju i tipu dišnih organa razvrstavaju u 3 podrazreda. Najprimitivniji su prednjoškržnjaci (Prosobranchiata), u kojih škrga (jedna, rjeđe dvije) leži ispred srca. Dalje se dijele prema obliku trenice. Razdvojena su spola. Žive u moru, os. na obalama toplih mora, a rjeđe u slatkim vodama i na kopnu. Poznatije morske vrste: priljepak (Patella), Petrovo uho (Haliotis), zvrk (Trachus), kauri (Cypraea moneta), pelikanovo stopalce (Apporhais pes pelecani), bačvaš (Dolium galea), volak (Murex), a u slatkim vodama živorodni ogrc (Viviparus viviparus). Stražnjoškržnjaci (Opisthobranchiata) imaju pretežito jednu škrgu, smještenu iza srca. Većinom su bez ljušture. Gotovo svi žive u moru. Dvospolci su. Poznatiji su rodovi morski zekani (Aplysia) i krilonošci (Pteropoda), od kojih neki služe kao hrana kitovima usanima, kao npr. klija (Clione limacina). Najrazvijeniji su plućnjaci (Pulmonata). Izrazito su kopnene životinje, a neki su se naknadno prilagodili životu u vodi. Dišu atmosferski zrak s pomoću neke vrste pluća. Goli su ili imaju spiralnu kućicu bez poklopca. Tijekom nepovoljnih vremenskih uvjeta, kućicu privremeno zatvaraju slojem stvrdnute sluzi, tzv. epifragmom, pa vrijeme hladnoće ili suše proborave u zimskom ili ljetnom mirovanju. Od isušenja se čuvaju obilnim izlučivanjem sluzi. Svi su dvospolci. Trenica je u većine udešena za drobljenje biljne hrane; poneki su grabežljivci. Dijele se na vodene i kopnene. Vodeni puževi plućnjaci (Basommatophora), s očima u dnu ticala, većinom su slatkovodni. Među njima su obični barnjak (Limnaea stagnalis), mali barnjak (Galba truncatula), domaćin i prijenosnik ovčjega metilja, i ploštenjaci (Planorbis). Među kopnenim puževima plućnjacima (Stylommatophora), s očima na vrhu ticala, najpoznatiji je vinogradnjak (Helix pomatia), cijenjen kao jelo, u vrtovima su česti balavci, kao npr. poljski balavac (Limax maximus), a u živicama prugasti živičnjak (Helix nemoralis). Veliki afrički puž (Achatina fulica) proširio se po Americi i pacifičkim obalama, gdje uzrokuje velike štete na šumama i nasadima.

Citiranje:

puževi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/puzevi>.