raja

raja (tur. raya < arap. rā‘āyā: stado; podanici, puk), u osmanskom pravnom nazivlju u klasičnom razdoblju (XV–XVII. st.) naziv za sve osmanske podanike koji su plaćali porez bez obzira na vjeroispovijest, tj. za one koji nisu pripadali povlaštenomu vojnom staležu (asker), oslobođenomu poreza. Pojam raja obuhvaćao je i neke skupine s posebnim i/ili povlaštenim položajem, npr. Vlahe. Kršćanski i židovski pripadnici raje nazivali su se zimije (tur. zimmi: štićenik). Muslimanski pripadnici raje bili su u povoljnijem položaju jer nisu plaćali glavarinu te su im feudalne obveze bile blaže. U XVII. st. muslimanska se raja sve više uključivala u vojnu službu uz oslobađanje od poreza, dok su kršćani u velikoj mjeri bili isključivani iz nje, pa su se od XVII. st. u raju ubrajali samo nemuslimanski porezni obveznici. U XVIII. i XIX. st. (do 1839) termin se koristio za sve nemuslimanske podanike Osmanskoga Carstva.