rapsodija

rapsodija (grč. ῥαψῳδία), u antičkoj Grčkoj, odlomak ili pojedino pjevanje epa što bi ih prigodom svečanih skupova rapsod recitirao povišenim, svečanim tonom bez instrumentalne pratnje. Danas podrazumijeva djelo ili odlomak labave strukture koji izražava ekstatičnu ili nekontroliranu emociju. Povijesno je pojam ušao u modernu europsku kulturu u XVI. st., a književna se rapsodija povezala s glazbom tek u XVIII. st. U XIX. st. postale su popularne kao amaterska kućna glazba rapsodije za glasovir solo i potom sve do u XX. st. kao virtuozna glazba za orkestar (npr. F. Liszt, A. Dvořák, M. Ravel, B. Bartók i dr.) te u jazzu (G. Gershwin) i zabavnoj glazbi.