struka(e):

recitativ (talijanski recitativo, od latinskog recitare: čitati na glas), način pjevanja u kojem do izražaja dolaze govorni ritam i akcenti riječi, a cilj mu je oponašati dramatsku deklamaciju. Od nastanka u XVII. st. primjenjuje se u vokalno-instrumentalnim vrstama poput opere, kantate i oratorija. U operama J. Perija i C. Monteverdija prisutan je slobodniji, melodijski i harmonijski izrazitiji recitativ, a tijekom baroka došlo je do veće diferencijacije između njega i arije, zbog koje je recitativ zadobio funkciju pripovjedne spone te se shematizirao u kompozicijskom smislu. U XIX. st. težilo se ukidanju oprjeke između arije i recitativa te njihovu integriranju u kontinuirani dramski glazbeni tijek. Razlikuju se recitativo secco, koji prate čembalo ili orgulje, i recitativo accompagnato, koji ima orkestralnu pratnju. Oponašanje recitativa nalazimo i u instrumentalnoj glazbi, radi postizanja ekspresivnih i dramatskih efekata.

Citiranje:

recitativ. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/recitativ>.