struka(e): |

rekonstrukcija (re- + konstrukcija).

1. Ponovna izgradnja ili obnova nečega što je bilo uništeno ili oštećeno; promjena postojećeg ustrojstva, preuređenje, reorganizacija (rekonstrukcija obrazovnog sustava, rekonstrukcija vlade).

2. U obnovi graditeljske baštine i arhitekturi, djelomična ili potpuna obnova pov. građevine slijedeći njezin izvorni oblik, uz primjenu suvremenih materijala i tehnologija. Osim rekonstrukcije, u obnovi građevina primjenjuju se i dr. postupci (npr. konzervacija, restauracija, sanacija, anastiloza), a odabir najprikladnijega poseban je teorijski i praktični problem. U građevinarstvu se rekonstrukcijom kadšto smatraju različiti zahvati na postojećim zgradama, kao što su adaptacija, pregradnja, dogradnja, nadogradnja, modernizacija i sl.

3. Utvrđivanje i prikaz nekadašnjeg izgleda ili slijeda prošlih događaja na temelju pronađenih ostataka, svjedočanstava, sjećanja i sl. (rekonstrukcija vučedolske kuće, rekonstrukcija zločina).

4. U lingvistici, postupak uspostave neposvjedočenih jezičnih struktura metodama poredbenopovijesne lingvistike. Obično se razlikuju dva tipa rekonstrukcije: poredbena i unutarnja. Poredbena rekonstrukcija omogućuje uspostavu jezičnih stanja i oblika u zajedničkom jeziku pretku genetski srodnih jezika koji su iz njega potekli. U različitim jezicima potomcima očuvana su različita obilježja naslijeđena iz jezika pretka, a poredbenom rekonstrukcijom na temelju tih obilježja prikupljaju se informacije o strukturi neposvjedočenoga prajezika. Primjerice, na temelju početnoga f- u latinskome frater, b- u hrvatskome brat i bh- u sanskrtskome bhrātā »brat« rekonstruira se početni aspirirani zvučni okluziv *bʰ- u indoeuropskoj riječi *bʰreh2tēr, koja je značila »brat«. Pritom se postupak rekonstrukcije oslanja na vjerojatnosne argumente o mogućim smjerovima jezičnoga razvoja (npr. vjerojatniji je razvoj od okluziva prema frikativu od obratnoga) i na rezultate jezične tipologije (u pravilu se ne rekonstruiraju obilježja koja nisu posvjedočena ni u jednom jeziku na svijetu, primjerice sustavi sa zvučnim aspiriranim frikativima). Unutarnja rekonstrukcija sastoji se u uspostavi starijih, neposvjedočenih jezičnih stanja s pomoću alternacija koje postoje u posvjedočenim oblicima pojedinih jezika. Među oblicima koji alterniraju, redovito jedan predstavlja starije jezično stanje koje je prethodilo nastanku alternacije. Primjerice, u hrvatskom jeziku suglasnik k u deklinaciji često alternira sa suglasnikom č, koji redovito stoji ispred prednjih samoglasnika, usp. hrvatski nominativ jd. vuk, ali vokativ vuče. I bez usporedbe s drugim slavenskim jezicima, ta alternacija omogućuje rekonstrukciju stanja u kojem se i ispred prednjih samoglasnika izgovaralo k, prije prve slavenske palatalizacije; takva je rekonstrukcija potvrđena usporedbom s oblicima vokativa u drugim indoeuropskim jezicima, gdje u osnova na nepčane suglasnike nema promjene (usp. npr. litavski vilke, vokativ jd. od vilkas »vuk«). U jezicima bez poznatih genetskih srodnika (npr. u baskijskome), unutarnja je rekonstrukcija osnovna metoda u istraživanju njihova razvoja tijekom neposvjedočenih pov. razdoblja.

Rekonstrukcija se u načelu može primijeniti na svim jezičnim razinama, od fonološke do sintaktičke, semantičke i (u osobito povoljnim slučajevima) frazeološke. Međutim, najsigurniji se rezultati dobivaju na fonološkoj, morfološkoj i tvorbenoj razini, jer se na tim razinama rekonstrukcija oslanja na načelo pravilnosti glasovnih podudarnosti. Premda se poredbena rekonstrukcija najčešće primjenjuje tako da se usporedbom posvjedočenih jezika uspostave oblici njihova zajedničkoga pretka, u načelu je moguće primijeniti isti postupak na jezike koji su i sami rekonstruirani, ako su u dalekoj prošlosti imali zajedničkoga pretka, oblici kojega se žele rekonstruirati. Primjerice, usporedbom oblika na rekonstruiranome prasemitskom, praberberskom, prakušitskom i drugim rekonstruiranim prajezicima afroazijske jezične porodice, moguće je rekonstruirati neke oblike afroazijskoga prajezika. Rezultati se takve rekonstrukcije smatraju manje pouzdanima.

Citiranje:

rekonstrukcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/rekonstrukcija>.