ritornello [ritɔrnɛ'l:o] (tal., prema ritornare: vraćati se).
1. Osim u širem značenju pripjeva, dijela pjesme koji se ponavlja, upućuje na poseban pjesnički postupak u stornellu, talijanskoj usmenoj lirskoj pjesmi. Ritornello se odnosi na tehniku ponavljanja u stornellu, u kojem prvi stih obično započinje invokacijom nekoga cvijeta i nema ničega zajedničkoga s temom pjesme, no ima ulogu invokacije i ponavlja se kao refren na početku svake strofe.
2. U glazbi označuje: a) u talijanskoj glazbenoj terminologiji, svako ponavljanje glazbenog odlomka; b) u madrigalu XIV. st., završni kuplet s glazbom različitom od prethodnih kitica; c) u baroknoj glazbi, obično instrumentalni postludij u vokalnom stavku jasno odvojen od vokalnoga strofnog odlomka. Strofa i pripadajući ritornello smatraju se jednom glazbenom jedinicom, a njihove glazbene odrednice kreću se od doslovnoga ponavljanja zvukovnoga materijala iz strofe u ritornellu preko parafraziranja toga materijala do potpuno drukčije građe u oba dijela.
