savršenstvo, u filozofiji, ono što je dospjelo do svoje potpune cjelovitosti, ono što više ne potrebuje nikakvo usavršavanje, ili upotpunjavanje, ili ucjelinjavanje. Ono može biti od početka takvo ili takvim nastaje postupno. Savršenstvo koje je od početka takvo apsolutno je, a to je jedino Bog zato što unaprijed u sebi sadrži ozbiljenim sve svoje bitne mogućnosti i mogućnosti bitka uopće. Relativno savršenstvo odnosi se na ono konačno i relativno koje u horizontu vlastitoga opstojanja sadrži jedne, a isključuje druge mogućnosti bitka, i to tako da se te mogućnosti ozbiljuju postupno, tijekom njegova samorazvoja. Konačna je svrha svakoga bića postizanje savršenstva, što u relativnom smislu znači ozbiljenje svih bitnih mogućnosti bitka po kojima je ono uopće biće.
