serasker (turski, od perzijskog ser: glava + arapski ‘asker: vojska), vrhovni zapovjednik vojske u Osmanskom Carstvu. Od kraja XVI. st., kada su sultani prestali sami voditi vojsku u rat, iz redova vezira postavljao se serasker s neograničenom vlašću u vođenju rata, koji je bio odgovoran samo velikomu veziru i sultanu. Ako je za seraskera iznimno bio postavljen veliki vezir, on je nosio naslov serdar-i ekrem. U XIX. st., nakon ukinuća janjičara i provedenih vojnih reformi, titulu seraskera dobivali su vojni ministri; to je bila najviša vojnička čast u Osmanskom Carstvu do njegova sloma.
