struka(e):

sindikati (francuski syndicat < srednjovjekovni latinski syndicatus: ured sindika), organizacije radnika i službenika nastale potkraj XVIII. i početkom XIX. st. U nekim se zemljama tim izrazom označavaju različiti oblici poduzeća, udruge poslodavaca i drugih društvenih skupina, odnosno institucija koje zastupaju i druge interese osim radničkih. Sindikalne organizacije pojavile su se 1830-ih u Engleskoj, zemlji koja je prva provela industrijalizaciju i u kojoj su se razvila velika industrijska središta. Potom se 1860-ih sindikalni pokret proširio u SAD, da bi potkraj stoljeća postojao u svim razvijenim zemljama. Početkom XX. st. sindikati su se organizirali i u zemljama Istočne Europe. Uoči I. svjetskog rata bilo je oko 15 milijuna sindikalno organiziranih radnika, a uoči II. svjetskog rata, uza sve brojnije sindikate u Aziji, Africi i Južnoj Americi, taj je broj narastao na približno 40 milijuna; u 1980-ima bilo je oko 200 milijuna sindikalno organiziranih radnika. Isprva su sindikalno organizirani bili samo dobro plaćeni i visokokvalificirani radnici, a tek potkraj XIX. st. članovima sindikata postali su i oni slabije plaćeni i manje kvalificirani. U početku su se sindikati uglavnom bavili pitanjima plaća, radnoga vremena i uvjeta rada, a poslije se njihovi interesi proširuju te raste njihov društveni, ekonomski i politički utjecaj. S obzirom na ulogu koju imaju u društveno-političkom životu i ideološku orijentaciju, radnički se sindikati mogu podijeliti u dvije osnovne skupine: neovisne i ovisne, ili tzv. žute sindikate. Da bi se neki sindikat mogao smatrati neovisnim, članstvo u njem mora biti dobrovoljno, mora biti neovisan u odnosu na poslodavce i državu te se mora boriti za bitna ekonomska prava i interese radnika. Za razliku od neovisnih, ovisne sindikate izravno formiraju poslodavci i država. Dio neovisnih sindikata pod snažnim je utjecajem lijevih stranaka i ideologije, a imali su, ili još uvijek imaju, socijalizam kao svoj konačni cilj. Raspadom socijalističkih sustava većina tih sindikata pod utjecajem je socijaldemokratskih stranaka, a premda se izjašnjavaju za promjenu u društvenoj strukturi, u svojem se djelovanju ograničavaju na rješavanje pitanja ekonomskog i društvenog položaja radnika. Posebnu skupinu čine konfesionalni sindikati koji su pod većim ili manjim utjecajem neke religije, a najčešći su kršćanski sindikati. S obzirom na tip i obuhvat, sindikati se mogu podijeliti na: strukovne, u članstvo kojih se primaju samo radnici određene struke; granske, koji primaju samo radnike određene gospodarske grane; i opće ili generalne, koji obuhvaćaju sve radnike bez obzira na struku ili gospodarsku granu u kojoj su zaposleni. Kao i druge institucije, i sindikati su se susreli s problemom birokratizacije i koncentracije moći u rukama maloga broja sindikalnih dužnosnika, što se negativno odražava na njihov rad i snagu. Rad sindikata otežava i njihovo nejedinstvo. Sindikati su utjecajan činitelj radničke participacije i industrijske demokracije, aktivan partner poslodavačkih organizacija i državnih organa, potpisnik kolektivnih ugovora i cijenjen sudionik političkog života i razvoja.

Citiranje:

sindikati. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sindikati>.