struka(e): |

stablo.

1. U botanici → stabljika ili stablo.

2. U šumarstvu → drvo.

3. U lingvistici, naziv za jedan od najčešćih modela za prikaz genetskih odnosa među jezicima; također genealoško stablo. Prvi ga je predložio njemački lingvist A. Schleicher sred. XIX. st., pod utjecajem bioloških modela odnosa među prirodnim vrstama prema teoriji evolucije. Prema modelu genealoškoga stabla, u korijenu stabla nalazi se jezik predak, iz kojega se razvijaju jezici potomci, prikazani granama stabla. Čvorišta pojedinih grana predstavljaju prajezike pojedinih skupina bliskosrodnih jezika. Primjerice, u korijenu genealoškoga stabla indoeur. jezikâ nalazi se indoeur. prajezik, čvorišta pojedinih grana predstavljaju prajezike bliskosrodnih jezika poput pragermanskoga, praslavenskoga, ili prakeltskoga, a na vrhu su stabla predstavljeni pojedini indoeur. jezici, npr. hrvatski, ruski i poljski (na granama koje se račvaju iz praslav. čvorišta), njemački, engleski i nizozemski (na granama koje se račvaju iz pragerm. čvorišta), itd.

Citiranje:

stablo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/stablo>.