stanca

stanca (tal. stanza), u talijanskoj metrici izraz za strofu. U XV. st. izraz stanca služio je kao sinonim za oktavu, odn. strofu od 8 jedanaesteraca (endecasillaba) s rasporedom rime abababcc. Javila se u XIV. st. u epovima G. Boccaccia, a potom u epovima Bijesni Orlando (1516) L. Ariosta i Oslobođeni Jeruzalem (1575) T. Tassa. Podrijetlo stance zamršeno je pa se smatra da je nastala iz strambotta, jednog od oblika strofa talijanskoga usmenoga pjesništva. Iako je stanca u europske književnosti ušla već u razdoblju renesanse, bila je iznimno popularna u pjesništvu romantizma. (→ ottava rima)