stopalo (latinski pes), u suhozemnih kralježnjaka, dio ekstremiteta koji se opire o tlo. Isprva se sastojalo od više kostiju, broj kojih se tijekom evolucijskog razvoja udova smanjivao. Smanjivanje je nastajalo osobito u korijenu stopala (basipodium), kosturni elementi kojega su često srastali međusobno ili sa susjednim dijelovima kostura, a katkad su i potpuno nestali. Djelomična redukcija zahvatila je srednji red kostiju (centralia, medialia). Znatno izmijenjeno stopalo imaju gmazovi i ptice. U gmazova korijen stopala, zbog srašćivanja, sadrži samo dvije kosti: calcaneus i astrogalus (u guštera postoji samo jedna kost). Broj stopalnih kostiju često je sveden na dvije do tri, a ostale srastu sa zastopalnim kostima. Posljedica je tih promjena da se stopalo pokreće ugl. preko intertarzalnoga zgloba. Broj prstiju sveden je na četiri (peti prst zakržlja). U ptica su od četiri prsta tri okrenuta naprijed. Korijen stopala ne sadrži više nijednu samostalnu kost jer su one srasle s goljenjačom u tibiotarsus, a distalni dio stopala (tarsalia) srastao je s, već međusobno stopljenim, metatarzalnim kostima u vrlo izduljenu pisnicu (tarsometatarsus). Na taj se način stopalo pokreće isključivo preko intertarzalnoga zgloba. U sisavaca su od korijena stopala preostale samo dvije kosti: skočna kost (calcaneus) i petna kost (talus, astragalus); od ostalih kostiju stopala: jedna slobodna središnja kost, te četiri kosti u distalnom dijelu, od kojih je četvrta srasla s petom kosti u kuboidnu kost. Prstiju ima pet, a često postoji i mala pretpalčana kost (praehallux), analogno kosti praepollex u prednjim udovima. Vodozemci, gmazovi, mnogi niži sisavci, majmuni i čovjek oslanjaju se na cijelo stopalo (plantigrada), ptice i zvijeri na prste (digitigrada), a kopitari samo na vrške prstiju (unguligrada).
Stopalo čovjeka krajnji je dio noge koji se pri stajanju oslanja o tlo. Ima dvije zadaće: nosi težinu cijeloga tijela i omogućuje stajanje i hodanje. Gornja mu se ploha naziva hrbat stopala (dorsum pedis), a donja taban (planta pedis). Kostur stopala čine kosti tarzusa, metatarzusa i članci prstiju. Tarzus (zastoplje) sastavljen je od sedam kostiju smještenih u dva reda. Najveće su gležnična ili gležanjska kost (talus), koja je uzglobljena s kostima potkoljenice te s njima tvori gornji nožni zglob, i petna kost (kalkaneus), koja čini osnovu pete (stražnjega zaobljenoga dijela stopala). Metatarzus (sredostoplje) izgrađen je od pet kostiju i spaja tarzus s nožnim prstima, kostur kojih čini 14 članaka (falanga) (→ prsti). Hrbat stopala pokriven je tankom kožom ispod koje su krvne žile i tetive mišića pružača stopala i prstiju. Taban je pokriven čvrstom debelom kožom ispod koje je zaštitni sloj masnoga tkiva i čvrsta vezivna ploča (plantarna aponeuroza). Stopalo je lagano udubljeno; ima dva svoda, uzdužni i poprječni, koji se postupno oblikuju kada dijete prohoda. Oslanja se o podlogu trima točkama: donjim proširenim dijelom (kvrgom) petne kosti te glavicama prve i pete metatarzalne kosti; između njih postoje tri luka (unutarnji i vanjski uzdužni te prednji poprječni luk), koja podržavaju sveze i mišići, a koji su bitni za normalnu funkciju stopala. Svodovi i lukovi stopala često se spuštaju zbog opterećenja, pa se razvijaju statički uzrokovane deformacije: ravno ili spušteno stopalo (pes planus), spušten i proširen prednji dio stopala (pes transversoplanus), koji se obično javlja s izvrnutim nožnim palcem (hallux valgus), i dr. Nastanku takvih deformacija nerijetko pridonosi nošenje fiziološki neprikladne obuće, te se s vremenom jave bolovi u stopalima i listovima, pa i otekline oko gležnja (statički edemi). Takve tegobe ublažuju se (pa i uklanjaju) primjenom ortopedskih uložaka (koji se nose u uobičajenoj obući), a u težim slučajevima ortopedskom obućom (→ ortopedska pomagala). Postoje i prirođene deformacije stopala koje onemogućuju normalan hod (npr. čupasta noga ili pes equino-varus i dr.), a ispravljaju se operacijom.
