struka(e): |

subjekt (kasnolat. subiectum, poimeničeni srednji rod participa perfekta od klas. lat. subicere: podložiti, podmetnuti).

1. U lingvistici, termin kojim se označuje imenska skupina (fraza) koja ima osobitu sintaktičku ulogu u strukturi rečenice. Subjekt se, zajedno s izravnim i neizravnim objektom, naziva i jednom od gramatičkih relacija. U tradicionalnoj je gramatici subjekt definiran kao onaj rečenični dio koji označuje ono o čem je u rečenici riječ (npr. Ivan u rečenici Ivan pjeva), kao vršitelj radnje u rečenici (npr. Ivan u rečenici Ivan zove Mariju), te kao onaj dio rečenice s kojim se glagol slaže u licu i broju (npr. Ivan u rečenici Ivan vidi duhove, budući da je glagol u toj rečenici u 3. licu jednine, a ne množine). Takve tradicionalne definicije subjekta slobodno povezuju pragmatičke pojmove (»sadržaj rečenice«) sa semantičkima (»vršitelj radnje«) i morfosintaktičkima (»imenska skupina koja izaziva slaganje na glagolu«). U skladu s takvim shvaćanjem subjekt se i u hrvatskim gramatikama definira uglavnom kao skupina riječi koja stoji u nominativu, označuje vršitelja radnje i slaže se s glagolom u licu, broju, a eventualno i u rodu (npr. u razlici između Učenici su došli i Učenice su došle). U suvremenoj se lingvistici većinom odustaje od definicija subjekta koje ovise o gramatičkim obilježjima pojedinih jezika. Primjerice, postoje jezici koji nemaju gramatičke padeže (npr. velški i svahilski), ili slaganje glagola s licem subjekta (npr. japanski). Također, sintaktički se kriteriji u definiciji subjekta redovito odvajaju od semantičkih i pragmatičkih. Sintaktički je kriterij za izdvajanje subjekta, primjerice, činjenica da subjekt rečenice upravlja povratnim zamjenicama. U rečenici Ivan vidi sebe u zrcalu povratna zamjenica sebe mora se odnositi na subjekt rečenice. Također, prema sintaktičkomu kriteriju subjekt rečenice onaj je argument glagola (skupina riječi koja dopunjuje glagolsko značenje) koji se može izostaviti u koordiniranoj sintaktičkoj konstrukciji. Primjerice, u rečenici Ivan sjedi i jede jabuku oba glagola (sjediti i jesti) moraju imati isti subjekt, koji je u drugoj koordiniranoj rečenici izostavljen. Neke gramatičke teorije ustraju na određenju subjekta s pomoću semantičkih obilježja, npr. poistovjećivanjem subjekta s jedinim argumentom neprijelaznih glagola (Ivan u rečenici Ivan sjedi) i vršiteljem radnje prijelaznih glagola (Ivan u rečenici Ivan jede jabuku). Međutim, u drugim se sintaktičkim teorijama (npr. u generativnoj gramatici N. Chomskoga) »subjekt« ne pojavljuje kao teorijski relevantan pojam, a sve se gramatičke relacije definiraju isključivo sintaktičkim odnosima konstituenata (sintaktičkih skupina), bez pozivanja na semantičke pojmove.

2. U filozofiji, nositelj svojstava i doživljaja, biće koje spoznaje i djeluje nasuprot vanjskom svijetu kao objektu spoznaje; nositelj svijesti i svijest uopće, izvor spoznavanja i oblik djelovanja pojedinačnoga Ja koje je svjesni bitak. Pitanje o podmetu (subjektu) metafizike neizbježno je za tumačenje Aristotelove metafizike te najviših i najopćenitijih principa svega postojećega. Kantova spoznajna teorija utemeljena je na kritičkom razmatranju i analizi spoznajne moći subjekta. J. G. Fichte drži da se cjelokupna zbilja može i mora izvesti iz samosvjesnoga subjekta, iz uma, iz apsolutnoga Ja kao prvog i apsolutnoga principa svega postojećega; bit se apsolutnoga Ja sastoji u identičnosti subjekta i objekta. J. F. Herbart drži da svaki »real« ima svoju nepromijenjenu kvalitetu, promjene dolaze od odnosa koje samo naše mišljenje (mišljenje subjekta) utvrđuje među nepromijenjenim realima. Nietzscheov subjekt oličenje je pojedinca, ekstatička afirmacija života u kojem je sam subjekt jedini i neprikosnoveni nositelj svega. W. Wundt zastupnik je induktivne metafizike koja nastoji sintetizirati znanstvene spoznaje koje odgovaraju zahtjevima subjekta. – U logici subjekt je nositelj izraza.

Citiranje:

subjekt. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/subjekt>.