struka(e): | |

sukcesija (lat. successio: nasljedovanje).

1. Slijed, niz, uzastopnost.

2. U građanskom pravu, pravni sljednik, osoba koja stupa u sveukupni pravni položaj svojega prednika.

3. U sudskom postupku, zamjena prijašnje stranke novom strankom. Sukcesija u postupku može biti univerzalna i singularna. Do univerzalne dolazi u slučaju smrti stranke fizičke osobe kada njezini nasljednici stupaju na njezino mjesto, ili u slučaju prestanka postojanja stranke pravne osobe kada njezini pravni sljednici preuzimaju njezina prava i obveze. Kod singularne sukcesije prijašnja se stranka zamjenjuje novom samo u određenom postupku. Dok do univerzalne sukcesije dolazi po sili zakona, za singularnu su redovito potrebni dispozicija jedne od stranaka te suglasnost prvotne stranke i njezina sljednika.

4. Niz promjena u flori i fauni, koje zajedno čine životnu zajednicu, nastalu kao odgovor na promjene u okolišu ili potaknutu unutarnjim osobinama samih organizama. Klasičan je primjer naseljivanje novoga fizičkog okoliša izmjenjivanjem niza biljnih zajednica dok se ne postigne stanje ravnoteže (klimaks). Kolonizacijski organizmi, pionirske biljne vrste, mijenjaju okoliš tako da se nove vrste mogu priključiti ili zamijeniti prvotne kolonizatore. Promjene su u početku brze, ali se usporavaju do više-manje neprimjetljive stope u fazi klimaksa, kada su prisutne samo biljne vrste klimaksne zajednice (→ klimaks, vegetacijski). Sukcesija se odnosi posebice na sjedilačke vodene životinje u vodenim ekosustavima, kao i na pripadajuće biljke. Karakterističan je niz razvojnih stadija npr. nudacija, migracija, biol. invazija, kompeticija, reakcija i stabilizacija.

Citiranje:

sukcesija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sukcesija>.