sveučilište ili univerzitet (njem. Universität, od srednjovj. lat. universitas, genitiv universitatis: udruga; zajednica), zajednica fakulteta i drugih visokoškolskih ustanova osnovana radi unaprjeđivanja nastavne, znanstvene ili umjetničke djelatnosti. Na sveučilištu se studiraju različite znanosti i interdisciplinarni studiji, te stječe najviša (visokoškolska) naobrazba i znanstveni stupnjevi. Sveučilišta su važna središta i čimbenici znanstvenoga, kulturnoga, gospodarskoga i društvenoga razvoja. Na čelu je sveučilišta rektor (s prorektorima), a u upravljanju sveučilištem sudjeluju sveučilišni profesori i studenti. Prva sveučilišta po ustrojbenom i pravnom obliku nastala su u XII. i XIII. st., iako su se i prije osnivale pojedine visoke škole i fakulteti. Prve visoke škole u početku su nosile naziv studium generale, što znači da su bile pristupačne svim studentima i nastavnicima bez obzira iz koje zemlje dolazili. Nastavnici i studenti udruživali su se u udruge po uzoru na cehove, universitas, razmjerno neovisne o svjetovnoj vlasti i Crkvi (npr. universitas scholarium u Bologni, universitas magistrorum u Parizu i sl.). Termin universitas počeo se samostalno rabiti vjerojatno potkraj XIV. st., dok je prvotni naziv studium generale uglavnom nestao. Srednjovjekovni studium generale imao je četiri fakulteta (škole, odnosno koledža): medicinski, pravni, teološki i filozofski, na kojem se proučavalo »sedam slobodnih umijeća« (→ artes liberales). Prva i najpoznatija srednjovjekovna sveučilišta osnovana su u Italiji: Salerno, gdje od IX. st. djeluje medicinska škola, kao središte medicinske znanostî, Bologna (1088), pravna škola uz koju se razvijaju i drugi fakulteti, Napulj (1224), Rim (1303), Padova (1322). U Francuskoj su najstarija sveučilišta Pariz (oko 1150), Montpellier (1181), Toulouse (1230); u Engleskoj Oxford (XII. st.), Cambridge (1209); u zemljama njemačkoga jezičnoga izraza Beč (1365), Heidelberg (1385), Köln (1388); u Španjolskoj Salamanca (1247); u Češkoj Prag (1348); u Poljskoj Krakov (1364); u Švicarskoj Basel (1460); u Švedskoj Uppsala (1477). Prvo sveučilište osnovano u Hrvatskoj jest ono u Zadru, u doba kada je dominikanski studij dignut u red studia generalia sa svim sveučilišnim pravima i povlasticama (1495). Početak Zagrebačkoga sveučilišta obično se računa od 23. IX. 1669., kada je kralj Leopold uzdignuo zagrebačku isusovačku akademiju na stupanj sveučilišta te joj dodijelio sva prava i povlastice koja su pripadala i drugim sveučilištima u habsburškim zemljama. Nakon ukinuća isusovačkoga reda (1773), mandatom Marije Terezije u Zagrebu je 1776. osnovana Kraljevska akademija znanosti, koja je u početku imala tri fakulteta: teološki, pravni i filozofski. Moderno sveučilište u Zagrebu osnovano je 1874. Zakonskim člankom ob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, a sastavnice su mu bile: bogoslovni (teološki), pravoslovni (pravni) i mudroslovni (filozofski) fakultet. Zagrebačko sveučilište danas obuhvaća znanstveno-nastavne i umjetničko-nastavne sastavnice: 29 fakulteta, 3 akademije i sveučilišne centre. U Hrvatskoj djeluje devet javnih sveučilišta (od kojih neka imaju i fakultete izvan svojih sjedišta): to su, uz zagrebačko, sveučilišta u Dubrovniku, Puli, Rijeci, Osijeku, Slavonskom Brodu, Splitu i Zadru te Sveučilište Sjever (Koprivnica–Varaždin). Pored njih, djeluju i tri privatna sveučilišta: Hrvatsko katoličko sveučilište, Libertas međunarodno sveučilište i Sveučilište VERN’.
