struka(e): |

tabernakul (lat. tabernaculum).

1. U antičkome Rimu, vojni šator; motrilište s kojega su auguri obavljali auspicije.

2. U katoličkoj crkvenoj arhitekturi, svetohranište, zatvoren ormarić nad središtem oltara, u kojem se čuva euharistijski kruh. U starini se čuvao u privatnim kućama, a poslije u crkvenim pomoćnim prostorijama, uzidan u zidu. Od baroka se redovito stavlja na oltar. Najnoviji propisi o uređenju crkve za bogoslužje predviđaju da se tabernakul postavi na istaknuto mjesto u crkvi, po mogućnosti u posebnu kapelu prikladnu za klanjanje i osobnu molitvu.

Citiranje:

tabernakul. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tabernakul>.