tavernik (srednjovj. lat. tavernicus; madž. tárnok; hrv. tovarnik, izvedenica od slav. riječi tovar ili tovor u starijem značenju »imovina«), u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu, visoki dvorski, odnosno državni dostojanstvenik, u početku zvan camerarius (komornik). Skrbio je za kraljeve dragocjenosti te imao široku nadležnost nad kraljevskim prihodima i rashodima, npr. nad porezima, carinama, solanama, kovnicama novca, mijenjanjem novca, regalnim pravima itd. S osnutkom slobodnih kraljevskih gradova postao je njihov sudski, a donekle i upravni dužnosnik; potkraj XIV. st. pretvorio se u predsjednika suda i u kraljevo ime odlučivao po prizivu na presude gradova ug. krune koji su imali status tavernikalnih gradova (tavernikalno pravo) te sudio u sporovima tih gradova i plemića. Poslije je izgubio sudbenost u kaznenim i nasljednim predmetima te sporovima veće vrijednosti koji su pripali sudu kraljevskoga personala. Postavljao se iz redova visokoga plemstva te se ubrajao u najviše drž. dužnosnike. Nadležnosti i moć tavernika počeli su slabjeti od 1527., a ta je dužnost konačno bila ukinuta nakon revolucije 1848–49. god.
