struka(e):

telefon (tele- + -fon), elektronički telekomunikacijski uređaj za govornu komunikaciju. Važne doprinose razvoju telefona dali su talijanski izumitelj Antonio Meucci, njemački izumitelj Johann Phillip Reis, Elisha Gray, a prvi upotrebljivi telefon načinio je Alexsander Graham Bell. Osnovni su dijelovi telefona: predajnik, prijamnik i mehanizam za biranje. Predajnik preko mikrofona pretvara zvučne valove u električni signal, u prijamniku se električni signal preko slušalice pretvara u zvučne valove, dok mehanizam za biranje omogućuje korisniku odabir pretplatničkoga broja. Danas se koristi više vrsta telefona: nepokretni, bežični, pokretni, IP-telefon i dr.

Nepokretni telefon čine mikrofon i slušalica izvedeni u jednom dijelu koji je spiralnim kabelom povezan s telefonskim aparatom.

Bežični telefon čine mikrofon i slušalica izvedeni u jednom dijelu i povezani s telefonskim aparatom radijskom bežičnom poveznicom. Telefonski aparati povezani su s telefonskom mrežom s pomoću nepokretnoga telefonskog priključka.

Pokretni (mobilni) telefon omogućuje korisnicima pokretljivost, a s telefonskom je mrežom povezan radijskom bežičnom poveznicom (→ mobitel). S telefonskom mrežom može uspostaviti vezu na svakom mjestu na kojem postoji pokrivenost uslugom i ne koristi se nepokretnim priključkom.

IP-telefon obično se spaja u lokalne mreže a govor se prenosi s pomoću internetskog protokola. (→ telefonija)

Citiranje:

telefon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/telefon>.