teozofija (grč. ϑεοσοφία), religijskofilozofsko naučavanje o mogućnostima intuitivne mističke spoznaje Boga; teozofija pretpostavlja povezanost svekolikoga ljudskog znanja s natprirodnim silama i mogućnost da se stupi u odnos sa »zagrobnim životom«. Teozofska misao razvidna je u različitim varijantama u Plotina, neoplatonista, gnostika i srednjovjekovnih mistika, Paracelsusa, J. Böhmea, E. Swedenborga i F. W. Schellinga (u posljednjem tzv. pozitivnom razdoblju njegove filozofije). U suvremenom smislu, teozofija se najviše spominje u svezi sa sustavom okultne filozofije, čiji su začetnici Helena Petrovna Blavatsky i Henry Steel Olcott, koji su 1875. osnovali Teozofsko društvo te razvili ezoterijsko naučavanje ponajviše pod utjecajem hinduizma s ključnim mjestom cikličkoga procesa prijelaza materije u duh (i obratno) te reinkarnacije kao postupka čišćenja ljudske naravi u svojem putu prema božanskom biću.
