terme (lat. thermae: toplice < grč. ϑέρμη: toplina), rimski naziv za javna (rjeđe i za privatna) kupališta u kojima su se prostorije i voda zagrijavali posebnim uređajima; u grčkom kulturnom krugu odgovara im gimnazij. Najstarije su terme dokumentirane u kretsko-mikenskoj kulturi. U klasičnoj Grčkoj i u helenističko doba nalazile su se u privatnim kućama i pokraj termalnih izvora. Rimljani su imali kućne kupaonice, najprije u Kampaniji u blizini izvorâ tople vode; bile su jednostavne, smještene uz kuhinju radi lakšega zagrijavanja. Izumom sustava grijanja, tzv. → hipokausta, u II. st. pr. Kr. stvoreni su klasični oblici terma, koje su u doba Carstva bile jedna od najkarakterističnijih institucija gradskoga života. U Rimu je bilo oko 850 javnih (prve javne terme podignuo je Agripa 33. pr. Kr.) i privatnih terma, od kojih su neke imale monumentalne dimenzije (Agripine, Trajanove, Dioklecijanove, Karakaline).
Terme se sastoje od triju glavnih prostorija: prolazne prostorije s mlakom vodom i ugrijanim zrakom (tepidarium), prostorije za kupanje s toplom vodom (caldarium) i bazena s hladnom vodom (frigidarium). U njihovu su se sastavu nalazile još i svlačionice (apoditerium), prostorije za parnu kupelj (sudatorium), prostorije za mazanje tijela uljem (unctorium), bazeni za plivanje (natatio), vježbalište (palaestra), itd. U blizini terma nalazili su se raznovrsni objekti, npr. s hranom i pićem, biblioteke, ali i javne kuće. U termama se odvijao intenzivan društveni i kulturni život. Bile su ukrašene kipovima, mozaicima, štukaturom, osvijetljene golemim svijećnjacima, a u carskim su termama bile i biblioteke i odaje za razonodu. Raskošne terme gradile su se po svim gradovima Carstva (Leptis Magna, Timgad, Augusta Treverorum), pa tako i u provincijama koje su se nalazile na području današnje Hrvatske (Salona, Pola, Nesactium, Siscia, Aquae Iasae).
