struka(e):

tiranin (grč. τύραννoς), u antičkoj Grčkoj apsolutni vladar, autokrat koji samovoljno odlučuje o vođenju državnih poslova; katkada je to samovladar po tradiciji ili ustavu, a katkada uzurpator koji je prigrabio vlast u demokratski uređenoj državi. U starije doba (VII. i VI. st. pr. Kr.) bilo je tirana koji su, oslanjajući se na narod i seljake, ustajali protiv aristokratske oligarhije u polisu (Perijandar u Korintu, Pizistrat u Ateni, Klisten u Sikionu). Tirani u IV. st. pr. Kr. oslanjali su se na svoju vojnu silu i vodili politiku u vlastitom interesu (Dionizije i Agatoklo na Siciliji). Izraz tiranin tada je dobio značenje nasilnoga, samovoljnog despota, koje se održalo do danas. Borba protiv tirana već se u antici smatrala herojskom, a ubojstvo se tiranina slavilo. (→ harmodije i aristogiton)

Citiranje:

tiranin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tiranin>.