struka(e):
ilustracija
TITICACA, obala kraj grada Puno u Peruu

Titicaca [~ka'ka], jezero u Južnoj Americi; obuhvaća 6900 km² do 8372 km² (za visoka vodostaja). Leži u Andama na granici Perua i Bolivije na visini 3812 m. Najveće je visokoplaninsko jezero na svijetu; dugo je 190 km i široko do 80 km. Duboko je 284 m. Ostatak je mnogo većega vodenoga bazena; jezerska je zavala tektonskoga podrijetla. Poluotoci Copacabana i Santiago de Huata dijele ga u dva dijela, međusobno spojena protokom Tiquina. Veća i dublja jezerska zavala naziva se Lago Grande ili Lago Chucuito, a manja i plića (do 40 m) Lago Huiñaimarca ili Lago Pequeño. Od mnogobrojnih otoka (44) najveći su Titicaca i Luna. Titicaca otječe rijekom Desaguadero u jezero Poopó. Temperatura je površinskoga sloja vode u središtu jezera 11 °C do 12 °C, a u rubnim su područjima znatna termička kolebanja. Najviši vodostaj ima u ožujku; nizak je vodostaj od svibnja do prosinca. Razvijen je brodski promet. Na peruanskoj jezerskoj obali nalazi se grad Puno, što ga s lukom Mollendo u primorju Tihoga oceana veže željeznička pruga. Na jugoistočnoj obali i na otocima mnogobrojni su ostatci arhitekture koja je prethodila razdoblju Inka (Tiahuanaco).

Citiranje:

Titicaca. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/titicaca>.