torus (lat.: uže; [nabrekli] mišić; zadebljanje).
1. U medicini, ispupčenje koštanih, hrskavičnih ili mekanih anatomskih tvorbi na ograničenome mjestu, npr. na vanjskoj plohi zatiljne kosti (torus occipitalis), iznad očnih šupljina (torus supraorbitalis), na donjoj čeljusti u području očnjaka i pretkutnjaka (torus mandibularis) i dr.
2. U geometriji, rotacijska ploha i rotacijsko tijelo u obliku prstena, koji nastaju rotacijom kružnice oko pravca koji leži u ravnini te kružnice i ne siječe ju. Volumen tijela omeđenoga torusom iznosi V = 2π²ar², a oplošje O = 4π²ar, gdje je r polumjer kružnice, a udaljenost središta kružnice od osi vrtnje.
