trijem ili portik (latinski porticus), natkriven prostor, galerija, hodnik kojemu jednu uzdužnu stranu oblikuje zatvorena stijena, a drugu niz stupova ili pilastara koji nose krovnu konstrukciju. Najčešće je dio građevine, ali može biti i samostalna arhitektonska cjelina. U graditeljstvu antičkih narodâ u toplijim krajevima ili krajevima sa znatnim prosjekom oborina pojavio se kao komunikacijski prostor za šetnju, odmor, sastanak ili trgovanje. Trijemove su imale sakralne i svjetovne građevine u Egiptu, Kini, Indiji i Japanu te u klasičnoj Grčkoj i Rimu. Preuzelo ga je starokršćansko (iz njega se u romanici i gotici razvio klaustar samostana), bizantsko i islamsko graditeljstvo. Izvorna graditeljska rješenja nalaze se u renesansi, baroku i klasicizmu (arkadni hodnici u prizemlju palače i gradske vijećnice, → loža, tržnica, objekti u okviru vrtne arhitekture i sl.). U Istri i sjevenom Primorju javlja se otvoreni trijem pred crkvenim pročeljem (→ lopica). Primjenjuje se i u seoskom graditeljstvu, gdje su drvene ograde i stupovi trijema često bogato rezbareni.