trust (engl.), oblik povezivanja u kojem udružena poduzeća samo formalno zadržavaju samostalnost, ali su stvarno podčinjena jedinstvenoj korporativnoj upravi. Time se razlikuju od drugih oblika monopolnog udruživanja (kartela, sindikata). Svrha je njihova osnutka stvaranje poslovnoga monopola, kontrola trgovine ili fiksiranje cijena. Trustovi mogu biti horizontalni, ako se udružuju raznovrsna poduzeća, ili vertikalni, ako se povezuju poduzeća vezana proizvodnim procesom (od onih zaduženih za ekstrakciju sirovina do onih koja se bave izradbom finalnoga proizvoda). Budući da udruživanjem u trust poduzeća znatno povećavaju svoj udjel na tržištu ili postižu monopolski položaj, povećava im se i elastičnost glede strategije razvoja i vođenja poslovne politike, pri čem je onemogućena slobodna konkurencija na tržištu. Trustovi su, povijesno, zadobili veliku ekonomsku snagu u SAD-u potkraj XIX. i početkom XX. st., a često su stvarani tako da je vodstvo korporacije uvjerilo vlasnike dionica svih poduzeća u nekoj industriji da svoje dionice prenesu na odbor povjerenika (board of trustees), a u zamjenu su dobili certifikat o isplati dividendi. Njihovim jačanjem došlo je do prihvaćanja antimonopolnoga zakonodavstva, a među najpoznatijima je Sherman Antitrust Act iz 1890. No svi oni nisu omogućili nestanak trustova, koje su kao oblike udruživanja zamijenile po strukturi slične holding kompanije, kod kojih vodeće poduzeće raspolaže dovoljnom količinom dionica ostalih poduzeća, što mu omogućava nesmetanu kontrolu i upravljanje njihovim poslovanjem. U anglo-američkom zakonodavstvu trust predstavlja odnos između pravnih ili fizičkih osoba u kojem jedna ima ovlast upravljanja imovinom, a druga povlasticu primanja koristi od te imovine.
