uhićenje, svaka mjera ili radnja kratkotrajnoga lišenja slobode prisilnim zadržavanjem osobe koja je pod sumnjom da je učinila kazneno djelo. Prema propisima RH, policija smije uhititi osobu radi provedbe dovedbenoga naloga ili rješenja o pritvoru, a i bez naloga uhititi osobu koja je zatečena u počinjenju kaznenoga djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, ili protiv koje stoje osnove sumnje da je počinila takvo djelo ako postoje razlozi za pritvor, kao i osobu zatečenu u činjenju prekršaja kada postoje razlozi za zadržavanje.
Prilikom uhićenja policija mora uhićenika odmah izvijestiti o zakonskim razlozima uhićenja, osim ako to s obzirom na okolnosti uhićenja nije moguće (npr. zbog smanjene ubrojivosti, pijanstva, jakog otpora). Odmah nakon uhićenja uhićena osoba mora biti (nanovo) upoznata s razlozima uhićenja te poučena da nije dužna davati iskaz, da ima pravo na stručnu pomoć branitelja kojega može sama izabrati te da će nadležno tijelo na njezin zahtjev o uhićenju izvijestiti njezinu obitelj ili neku drugu osobu koju je ona odredila. Pri uhićenju policija smije upotrijebiti fizičku silu, reguliranu zakonodavstvom sukladno načelu razmjernosti, te bez sudbenoga naloga obaviti pretragu osobe. Uhićenika su policijske vlasti dužne odvesti u policijsku postaju i ispitati te najkasnije u roku od 24 sata pustiti na slobodu (ako su se sumnje raspršile) ili dovesti istražnomu sucu. Hrvatsko pravo ne poznaje »privatno uhićenje«, ali svatko smije spriječiti bijeg osobe zatečene u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti, s time što ju mora odmah predati istražnomu sucu ili policijskim vlastima.
