uspinjača, sustav posebne (specijalne) željeznice na kosini, u kojem su kabine pokretane po tračnicama s pomoću užeta. Kombinacija je žičare i tračničkoga vozila, a nagib joj može biti približno do 45°. Sustav se obično sastoji od dviju kabina spojenih čeličnim užetom: kada se jedna kabina uspinje uz kosinu, druga se spušta kao protuuteg, pa pogonski motor (obično elektromotor smješten u gornjoj postaji) pokriva samo razliku potrebnih snaga odvojenoga gibanja. Kabine se kreću odvojenim tračnicama, ili zajedničkim tračnicama s odvojcima i spojevima u sr. dijelu za mimoilaženje. Radi sigurnijega kočenja, uz tračnice se ugrađuje i zupčasta letva koja omogućuje bolje kočenje. Kabine su konstrukcijski prilagođene nagibu koji se duž staze obično ne mijenja, pa su podne plohe i sjedala za putnike približno horizontalni. Uspinjače se najviše primjenjuju kao dio javnoga grad. prometa, za svladavanje velikih uspona, a malih udaljenosti. Takva se vrsta prijevoza pojavila poč. XIX. st. u SAD-u za potrebe prijevoza putnika i robe. Jedina uspinjača u Hrvatskoj redovito prometuje između zagrebačkoga Donjeg i Gornjega grada, a u sastavu je Zagrebačkog električnog tramvaja. Službeno je bila puštena u pogon 1890., a prvotni parni pogon zamijenjen je 1934. električnim. U Zagrebu je na Ksaveru 1972–77., za potrebe stanara tamošnjega naselja na kosini, bila izgrađena jednotračna uspinjača s jednom kabinom i pet postaja, koja, međutim, nikada nije poslužila svrsi.
