struka(e):

uvertira (franc. ouverture: otvorenje, otvaranje), orkestralna skladba koja služi kao uvod u kakvo vokalno-instrumentalno, najčešće glazbeno-scensko djelo ili njegov pojedini čin. U XIX. st. formirala se i koncertna uvertira, koja se izvodi samostalno i najčešće je izvanglazbenoga nadahnuća te predstavlja preteču simfonijske pjesme. Isprva tek kratki instrumentalni odsjek, uvertira je u XVII. st. u Veneciji poprimila obrise dvodijelnosti. Standarde tzv. francuske uvertire, koja dominira do polovice XVIII. st., postavio je J.-B. Lully u obliku dvaju, a potom triju stavaka kontrastnoga tempa (shema: polagani–brzi–polagani). U talijanskoj uvertiri, začetnik koje je A. Scarlatti, izmjenjuju se stavci u shemi tempa brzi–polagani–brzi, te ona postaje važna za razvoj simfonije i sonatnoga oblika. Od polovice XVIII. st. uvertira je jednostavačna i povezanija sa samim glazbeno-scenskim djelom kojemu prethodi, npr. anticipiranjem tematskoga materijala koji će se čuti tijekom izvedbe djela. Izražena je i sklonost dočaravanju ugođaja ili radnje (npr. opere), zbog čega uvertira poprima slobodnije forme. Neki skladatelji XIX. i XX. st. čak su posve izostavljali uvertiru.

Citiranje:

uvertira. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/uvertira>.