reciprocitet (njem. Reziprozität, prema lat. reciprocus: koji odlazi i vraća se).
1. U međunarodnom pravu, načelo usmjereno na (recipročno) osiguranje poštovanja suvereniteta države, ostvarenje načela jednakosti država te zaštitu interesa domaćih državljana. S obzirom na način utemeljenja, odnos reciprociteta može biti formalan (zakonski ili diplomatski, tj. uređen međunarodnim ugovorom) i stvaran (onaj koji postoji u praksi). Primjenjuje se u mnogim područjima međunarodnoga javnoga i privatnoga prava. Države mogu uvjetovati primjenu neke odredbe načelom reciprociteta, npr. prihvatiti nadležnost Međunarodnoga suda samo u odnosima s državama koje tu obvezu također prihvaćaju. Ako jedna stranka međunarodnoga ugovora krši njegove odredbe, druga ima pravo odgovoriti mjerom koja se temelji na načelu reciprociteta (ne ispuniti svoju ugovornu obvezu u cijelosti, suspendirati dio ugovora ili cijeli ugovor, odn. zahtijevati njegov prestanak). Na temelju toga načela jedna država priznaje drugoj, odn. njezinim građanima, ista prava i povlastice koja je njoj i njezinim građanima priznala druga strana (npr. glede povlastica i imuniteta diplomatskih zastupnika, prava i obveza stranaca, ekstradicije). Međunarodno javno pravo isključuje reciprocitet u posebnim područjima kada se smatra da bi imao negativan učinak (npr. u humanitarnom pravu, zaštiti prava čovjeka). Reciprocitet kao pretpostavka za priznanje učinaka strane sudske presude danas je široko prihvaćen. Institut reciprociteta izložen je kritici jer u praksi može dovesti do uskraćivanja prava državljanima strane države, iako oni na praksu svoje države ne mogu utjecati; izaziva pravnu nesigurnost, odugovlači pružanje pravne zaštite i nepotrebno opterećuje sudove. U suvremenoj praksi postupno se napušta, odn. slabi zahtjev reciprociteta kada su u pitanju odluke donesene o određenim odnosima (npr. bračnom sporu, sporu radi utvrđivanja i osporavanja očinstva i materinstva).
2. U ekonomiji, jednakost u uzajamnim ekonomskim odnosima. Njime se strane obvezuju da će interese druge strane tretirati na isti način kao što druga strana poštuje interese prve. Najčešće se rabi u međunarodnim ekonomskim odnosima, gdje su ugovorne strane države, a predmeti reciprociteta carinska i necarinska zaštita. Reciprocitetni ugovor je onaj kojim se države ugovornice obvezuju na primjenu načela reciprociteta.
