vokabular ili rječnik (srednjovj. lat. vocabularium), u najopćenitijem smislu, popis riječi, katalog riječi nekoga jezika; u lingv. nazivlju, u načelu iscrpan popis pojavnosti riječi u nekom korpusu, s tim da oprjeka između vokabulara i → leksika nije uvijek jasno definirana. Kadšto se vokabular odnosi na jedinice jezika, a leksik na jedinice govora. Tim se nazivom označuju i sve riječi kojima se koristi pojedini govornik, koje se govore u pojedinome području, koje pripadaju pojedinoj struci, koje pripadaju standardnomu jeziku itd. Vokabular pojedinoga jezika otvoren je skup koji stalno prima nove jedinice (tj. nove riječi) te iz kojega neke riječi polako nestaju, prelazeći prvo u pasivni leksik, a zatim se posve zaboravljaju. Stoga se vokabular kojega jezika nikada ne može do kraja naučiti ni do kraja popisati pa je izradba rječnika u kojem se popisuje, opisuje i/ili normira vokabular stalan jezikoslovni zadatak. Jezikoslovna grana koja proučava riječi koje čine vokabular pojedinoga jezika zove se → leksikologija.
