Vladimirsko-Volinska Kneževina

Vladimirsko-Volinska Kneževina, jedna od najvažnijih staroruskih kneževina, sjedište koje je bilo u gradu Vladimiru Volinskom. Prostirala se uz gornji i srednji tok Zapadnoga Buga te uz desne pritoke Pripjata. Njezinim utemeljiteljem smatra se Igor Jaroslavič (1054–57), sin velikoga kijevskog kneza Jaroslava Mudroga. U političkom smislu kneževina je isprva bila usko povezana s Velikom Kijevskom Kneževinom. Njezin knez Vladimir II. Monomah za vladimirsko-volinske kneževe postavio je sinove Romana (1117–18) i Andreja (1118–34), a Vladimirov unuk Izjaslav Mstislavič (1146–54) uspio je osnovati mjesnu dinastiju. Pod Romanom Mstislavičem (1170–1205), Izjaslavovim unukom i od 1202. velikim kijevskim knezom, bila je konačno 1199. Voliniji pripojena Galička Kneževina (→ galicija), pa je tako nastala Galičko-Volinska Kneževina.